Povišen krvni tlak u plućima

Anemija srpastih stanica Trajna plućna hipertenzija novorođenčeta Za PPH je karakteristična varijabilna vazokonstrikcija, hipertrofija glatkih mišićnih vlakana i remodeliranje stijenki krvnih žila. Smatra se da je vazokonstrikcija djelomično posljedica povećane aktivnosti tromboksana i endotelina—1 snažnih vazokonstriktora i smanjene aktivnosti prostaciklina i NO snažnih vazodilatatora u endotelu plućnih arterija.

Povećan tlak u krvnim žilama pluća uslijed vaskularne opstrukcije, oštećuje endotel.

Plućna hipertenzija

Nastalo oštećenje aktivira koagulaciju nakupljanje trombocita na površini intimešto može pogoršati hipertenziju. Trombotična koagulopatija zbog porasta inhibitora tipa 1 aktivatora plazminogena i fibrinopeptida A, kao i smanjenje aktivnosti tPA aktivatora tkivnog plazminogenamogu također pogodovati razvoju PPH. Fokalna koagulacija na površini endotela ne smije se zamijeniti za plućnu hipertenziju u sklopu kronične tromboembolijske bolesti, koja je posljedica organizacije embolusa u plućnoj arteriji.

U većine bolesnika, PPH na koncu dovede do hipertrofije desne klijetke, njene dilatacije hipertenzija aplikacija dibasol zatajenja desnog srca.

Simptomi i znakovi Progresivna dispneja u naporu i lako zamaranje se javljaju u gotovo svim slučajevima. Atipični osjećaj pritiska menstruacija hipertenzije prsima, ošamućenost ili povremene presinkope prilikom tjelesne aktivnosti mogu biti pratioci dispneje.

• Plućna hipertenzija – Wikipedija
• Hipertenzija pitanja i odgovori
• Plućna hipertenzija: koji su uzroci i skupine ove bolesti

Ovi su simptomi prvenstveno posljedica insuficijentnog minutnog volumena srca. Hemoptize su rijetke ali mogu biti kobne.

Lijekovi za razrjeđivanje krvi za povišeni tlak u plućima (plućnu hipertenziju)

Promuklost je rijetka, a nastaje zbog pritiska proširene plućne arterije na granu laringealnog živca, lijevi n. Kod uznapredovale bolesti, može se vidjeti ispupčenost i odizanje desne strane prsnog koša, naglašen i pocijepan drugi srčani ton S2naglašena plućna komponenta S2 P2hipertenzija pomiješa s 1 stupanj ejekcijski klik, treći srčani ton S3 nad desnom klijetkom i proširene jugularne vene.

Kongestija jetre i periferni edemi su obično kasne manifestacije. Dijagnoza Na PPH treba posumnjati u pacijenata s jakom dispnejom u naporu koji su inače relativno zdravi i bez podataka ili znakova drugih bolesti povišen krvni tlak u plućima mogu izazvati plućnu hipertenziju vidi TBL.

Zatim slijedi ultrazvučni pregled srca Doppler radi mjerenja tlakova u desnoj klijetki i plućnoj arteriji, te otkrivanja anatomskih promjena srca koje mogu uzrokovati plućnu hipertenziju.

Najčešći radiološki nalaz kod PPH su proširene hilusne grane plućne arterije koje se idući put periferije naglo sužavaju, postaju vijugave i naglo se prekidaju. Spirometrija i plućni volumeni mogu biti normalni ili pokazuju blagu restrikciju, dok je DLCO obično smanjen.

Dodatni testovi koji ukazuju na sekundarne uzroke PPH a koji nisu klinički manifestni su: ventilacijsko—perfuzijska scintigrafija pluća za otkrivanje tromboembolijske bolesti; testovi plućne funkcije za otkrivanje opstruktivne ili restriktivne bolesti pluća; i serološki testovi za otkrivanje reumatske bolesti.

Na kroničnu tromboembolijsku plućnu hipertenziju može ukazati CT ili scintigrafija pluća, a dijagnozu potvrđuje arteriografija.

Druge pretrage, kao testiranje na infekciju HIVom, testovi jetrene funkcije i polisomnografija, izvode se u određenim kliničkim situacijama.

Kada početna obrada ne otkrije uzroke sekundarne PH, neophodna je kateterizacija plućne arterije radi mjerenja tlakova u desnoj pretklijetki i klijetki, plućnoj arteriji te plućnog kapilarnog tlaka i minutnog volumena srca. Važno je isključiti intrakardijalne šantove bilo mjerenjem kapilarnog tlaka ili direktnom kateterizacijom lijevog srca, odnosno određivanjem saturacije O2 u desnom srcu kako bi se isključio povišen krvni tlak u plućima atrijskog septuma.

Primarna plućna hipertenzija

Međutim, većina bolesnika sa PPH ima značajno viši tlak npr. Vazodilatatori inhalacijski NO, IV epoprostenol, adenozin se često daju prilikom kateterizacije desnog srca. Smanjenje tlaka u desnom srcu postignuto ovim lijekovima pomaže u odabiru farmakoterapije. Biopsija pluća nije potrebna niti se preporučuje zbog visokog morbiditeta i mortaliteta.

Plućna hipertenzija: koji su uzroci i skupine ove bolesti

Kada se PPH dijagnosticira, treba proučiti bolesnikovu obiteljsku anamnezu kako bi se otkrilo moguće genetsko prenošenje, na koje ukazuje rana smrt naizgled zdravih članova šire obitelji.

Prognoza Srednje preživljenje neliječenih bolesnika iznosi 2,5 godine.

Većina bolesnika umire naglo zbog insuficijencije desne klijetke. Loši povišen krvni tlak u plućima znakovi su: nizak minutni volumen srca, viši tlak u plućnoj arteriji i desnom atriju, slab odgovor na vazodilatatore, kardijalna dekompenzacija, hipoksemija, te smanjena opća tjelesna kondicija.

Liječenje Sekundarna plućna hipertenzija: Liječenje sekundarne plućne hipertenzije SPH obuhvaća zbrinjavanje osnovnog poremećaja. Bolesnici s teškim oblikom SPH zbog kronične tromboembolijske bolesti moraju biti podvrgnuti plućnoj trombendarterektomiji.

Uspostavi se kardiopulmonalna premosnica, organizirani endotelizirani tromb se disecira duž glavnog plućnog stabla mnogo složenijim postupkom od akutne kirurške embolektomije. Ovaj postupak rješava plućnu hipertenziju kod znatnog postotka bolesnika i uspostavlja prvotnu kardiopulmonalnu funkciju. Primarna plućna hipertenzija: Liječenje PPH brzo napreduje.

Što se tiče učinkovitosti, nema razlike među predstavnicima pojedinih skupina blokatora Ca kanala, iako većina specijalista izbjegava verapamil zbog negativnog inotropnog učinka.

• Plućna hipertenzija — Википедија
• Hipertenzije ayurveda
• Lijekovi za razrjeđivanje krvi za povišeni tlak u plućima (plućnu hipertenziju) | Cochrane

Terapijski odgovor na blokatore Ca kanala je povoljan prognostički znak pa bolesnici koji imaju dobar odgovor nastavljaju s primjenom. Onima koji ne reagiraju treba dati druge lijekove.

Epoprostenol IV, analog prostaciklina, poboljšava hemodinamske parametre i podnošenje napora, te produžuje preživljenje čak i bolesnicima koji ne reagiraju na vazodilatatore prilikom kateterizacije. Nedostaci ovog lijeka vezani su za kontinuiranu infuziju kroz centralni venski kateter pomoću portabilne infuzijske pumpe, a tu su i značajne nuspojave, uključujući navalu crvenila, dijareju i bakterijemiju zbog trajnog centralnog katetera.

Inhalacijski iloprostoralni beraprost i supkutani treprostinil analozi prostaciklina se još istražuju kao alternativni lijekovi.

Opasnosti od visokog krvnog tlaka: kako hipertenzija utječe na vaše tijelo

Bosentan, oralni antagonist endotelinskih receptora, također koristi nekim bolesnicima, uglavnom onima s blagim oblikom bolesti koji ne reagiraju na vazodilatatore.

Oralni sildenafil i L—arginin su još u fazi ispitivanja. Transplantacija pluća je rezervirana za bolesnike u klasi IV po NYHA dispneja pri minimalnoj aktivnosti, koja bolesnika veže za krevet i stolicu a ne pomažu mu analozi postaciklina. Mnogim je bolesnicima potrebna dodatna terapija za liječenje srčane dekompenzacije, povišen krvni tlak u plućima diuretike i varfarin radi sprječavanja tromboembolije.